Molimo pomaknite stranicu prema gore ili dolje

Superjunaci u svakodnevnom životu

Sinesteti doživljavaju svijet na intenzivniji i potpuniji način od ostalih.

Neki su ljudi rođeni s neobičnom supermoći: doživljavaju svijet intenzivnije od ostalih. Sinestezija je znanstveni naziv za pojavu koja omogućava ljudima da zvuk vide u bojama.

Kamo odlazi Anja Huwe kad se zaželi mora i moreplovaca, osjećaja prostranog plavetnila i mirisa svježe ribe? U New York, naravno! „To meni New York predstavlja: svježu ribu! Blistavu, srebrnu, ljuskavu ribu. Miriše kao slana voda, jutarnje sunce, vjetar, stari pločnik i pucketanje leda. I ima konzistenciju svježih kamenica, suptilnu aromu svježeg sushija, rezanaca s jastogom i rakovima.”

Ne podsjeća vas to baš na vaše posljednje putovanje u New York, zar ne? Razlog tome može biti činjenica da, za razliku od Anje, niste sinestet. Vrckava Anja, rodom iz Hamburga, ubraja se u približno četiri posto ljudi koji doživljavaju svijet na intenzivniji i življi način od ostalih. A sve zahvaljujući jednoj vrsti urođene supermoći. U mozgu sinesteta stimulacija jednog osjetnog organa vodi ka nevoljnoj stimulaciji drugog osjetnog organa koji bi inače djelovao odvojeno. Ta je pojava poznata kao „hiperpovezanost” zbog koje sinesteti mogu doživljavati zvukove kao boje, promatrati hranu kao specifične geometrijske oblike ili povezivati mjesta s određenim okusom. Kao New York i svježu ribu!

Ali Anja ne treba otputovati u New York da bi potaknula svoja osjetila, cijeli njezin život jedno je veliko podražajno iskustvo. „Utorak i broj 5 crveni su, riječ ‘tajna’ također”, objašnjava Anja. „Kolovoz je žut i crven. Broj tri je plav, kao i ožujak i četvrtak. Moj dečko miriše zeleno, baš kao i broj 7 i petak. Subote i nedjelje protežu se između bijele i žute, kao i broj 24. Parni su brojevi obično toplih boja, neparni su češće hladni”, objašnjava umjetnica iz Hamburga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. A za nju i jest. Anja Huwe, mnogim ljubiteljima glazbe poznata kao nekadašnja pjevačica grupe Xmal Deutschland, post-punk pionira iz osamdesetih, nikada nije znala za nešto drugo, a kada je vama nešto normalno, skloni ste pretpostaviti da je normalno i svima drugima.  

Pomoć od Simple Mindsa 

„Uvijek mi je bilo teško pamtiti stvari”, kaže Anja. „Govorila bih drugim članovima grupe da bismo trebali svirati crvenu pjesmu ili plavu pjesmu. Oni bi se pitali o čemu ja to uopće govorim. Mislili su da govorim gluposti.” Nakon niza crvenih i plavih proba s grupom, napokon je dobila pomoć iz neočekivanog izvora: „U to smo vrijeme imali istog menadžera kao i grupa Simple Minds. Oni su tada bili na vrhunce karijere i jednog mi je dana netko rekao: 'Njihov gitarist isto to radi!'” Tako je Anja započela razgovor s Charlijem Burchillom i prvi put otkrila da još netko doživljava stvari na isti način. Bilo je to oslobađajuće iskustvo koje ju je nagnalo da potraži druge ljude poput sebe. 

„Otkrila sam da to nije tako neobično, nego čak dosta često”, kaže Anja. Posljednja istraživanja pokazuju da postoji do 80 različitih vrsta sinestezije koje se obično razviju tijekom djetinjstva i vjerojatno su nasljedne. Iako Anja ne zna za druge slučajeve u svojoj obitelji, nije ju iznenadilo kada joj je prijatelj i umjetnik rekao da su sinesteti najčešće iznimno kreativni. Na primjer, postoji priča da je Franz Liszt (1811. – 1886.) tijekom jedne probe zatražio da članovi orkestra sviraju „malo plavije”. Da je Anja bila član Lisztova orkestra u to vrijeme, bila bi pošteđena niza nesporazuma. 

Kako je slikarstvo promijenilo sve

Ali tko zna, možda nikad ne bi postala slikarica. Činjenica da može čuti boje jedna je stvar, ali čim ih je počela nanositi na platno, zaista je počela cijeniti što znači biti sinestet: „Otkrila sam da su za mene glazba i boje usko povezane. Kao da sam otkrila jezik kojim mogu izraziti svoj unutarnji glas. Napokon sam mogla dočarati što se događa u mojoj glavi.” Sudeći po njezinim slikama, u njezinoj se glavi svašta događa. Žarke točke i šareni pikseli miješaju se i stvaraju očaravajuće, kaleidoskopske strukture. Moguće je štošta iščitati u njima, ali i nije potrebno: „Svi vide ono što žele vidjeti. A što zapravo znače, to je moja tajna”, kaže Anja s osmijehom. 

Anjina naklonost krugovima nije tajna. Njezina se djela sastoje isključivo od točaka različitih veličina i boja. „Priroda, bakterije i gljivice, nebo, svemir... sve su to točke”, dodaje Anja. „Za mene je to pitanje beskonačnosti, beskrajnog ponavljanja, ali i mira.” Može biti uzbudljivo stalno primati snažnije osjetne podražaje od većine ljudi, ali može postati naporno. „Vrlo si osjetljiv, i ne mislim to u pozitivnom smislu riječi. Svjestan si sasvim svega”, kaže Anja. „Zateknem se kako spuštenog pogleda gledam u žvakaće gume na pločniku i razmišljam koliko ih ima. Ili odem na plažu u Hamburgu i pomislim kako su crveni kamenčići na plaži vrlo glasni. Vidiš ovo, pa ono, pa nešto drugo. Poput lanaca koji te stalno povlače u jednom i drugom smjeru. Moram pronaći način da se isključim ili postanem jako nemirna.”  

Red u kaosu

Srećom, Anja pronalazi mir u svojim slikama. Pronašla je i druga utočišta u svojem svakodnevnom životu: „Stalno organiziram stvari, premještam ih i vraćam na mjesto na poseban način.” To je većinom podsvjesna stvar, koju Anja pokušava objasniti s pomoću nedavnog primjera: „Jedan je posjetitelj nedavno gledao moju sliku na zidu i odjednom uperio prstom u posudu s voćem pred sobom i rekao: ‘Voće u posudi potpuno je iste boje i u potpuno istom položaju!’” Anja pokušava iz osjetnog vrtloga stvoriti red, unatoč činjenici da je pomalo kaotična po naravi, što spremno priznaje: „U svom ovom kaosu i zbrci, svejedno uspijevam stvoriti svoju vrstu reda.” Poput superjunaka koji je trebao naučiti držati svoje supermoći pod kontrolom, Anja sada može u potpunosti uživati u svojim posebnim talentima: „Volim proučavati stvari: Kako to radi? Kakve je teksture? Kakvog je okusa? Ja se, zapravo, cijelo vrijeme igram.”

Autor: Nico Cramer
Slike: © Katharina Werle,  © Thordis Rueggeberg