Pizza

Pizza

Pizza

Glavni izvozni proizvod iz Italije nije uopće talijanski izum.

Začinjeno tanko tijesto, posebno laganog okusa i zapečeno u krušnoj peći, sa jednostavnim nadjevom – zaštitni je znak dobre pizze koja se odmah prepoznaje.

Ipak, pitanje je njezinog porijekla. Gotovo svaka starija kultura, od Egipćana do stanovnika Pompeje, svi su znali prethodnika pizze. Rimljani su svojim Bogovima kao žrtvu žrtvovali pečeno plosnato tijesto, u Kini se prije stotina godina jeo plosnati, začinjeni kruh od rižinog brašna, dok se u Turskoj jelo poznato jelo nalik pizzi pod imenom Lahmacun.

Najstarija pizza – kakvu danas poznajemo – pečena je u 18. stoljeću u kamenoj peći u Napulju: dizano tijesto, sa slojem rajčice i Mozzarelle, začinjeno začinima i češnjakom. Karakteristični rub pizze tvori od tada "cornicione", okvir za sve sastojke na pizzi.

Dugo je pizza bilo jelo siromašnih. Sve dok se 1889. godine kraljica Margaretha von Savoyen nije zasitila fine francuske kuhinje. Dala je pozvati najboljeg pizza majstora u Napulji u Palazzo di Capodimonte – i probala je pizzu sačinjenu od svih talijanskih boja Tricolore, položenu rajčicom, bazilikom i mozzarellom. To je bio trenutak rođenja Pizze Margherite.

Danas je vrlo tražena i druga "prava napuljska" varijanta, Pizza Marinara ("Mornarski način") sa rajčicom, češnjakom, origanom i maslinovim uljem. Oba originala su, zahvaljujući talijanskim imigrantima, koji su diljem Europe otvorili Pizzerije, poznata diljem svijeta.

U međuvremenu su nastale brojne kreacije po pitanju nadjeva. Zato je pizza majstor u Napulju 1984. godine osnovao "Associazione Verace Pizza Napoletana", udrugu koja štiti napuljski original i koja ocjenjuje kvalitetu odabranih pizzerija.

Tekst: Kim Leclaire