Abeceda začina

Abeceda začina

 
  • A

    • Anis (Pimpinella anisum)

      Anis Anis ima okus ljeta i Sredozemlja poput Pastisa, Raki i Ouza – i lakrice. Mladi listovi daju lisnatim salatama slatkastu aromu, dok su cvjetovi ukusni i mogu poslužiti za dekoraciju. Sjemenke se ubiru kada su zelene i koriste se – svježe mljevene ili kao cjelovite – za pečenje, za juhe i umake i za jela sa curry začinom. Harmoniziraju se sa svim plodovima mahunarki.
  • B

    • Borretsch (Borago officinalis)

      Borretsch Borretsch ima fino kiselkasti okus sličan osvježavajućim krastavcima. Najfiniji su mladi listovi, jer zreliji listovi imaju intenzivniji okus. Borretsch ide uz svježi sir i vrhnje, te jela s jajima i salatom od krsatavaca, ali i kao začin u špinatu i cvjetačama. Mali i hranjivim ljubičasto-plavi listovi mogu poslužiti za ukrašavanje deserata, salata i osvježavajućih napitaka. Mogu se zamrznuti u kockice leda.
    • Bosiljak (Ocimum basilicum)

      Basilikum Originalno porijeklom iz tropskog područja Afrike i Azije, bosiljak je odavno osvojio svijet. Od 150 vrsta, godišnji uobičajeni bosiljak se može uzgojiti i u teglicama na prozoru. Njegovi ukusni slatko-začinjeni listovi su najomiljeniji začin za pizze i tjestenine. Nasjeckani svježi listovi aromatiziraju umake i salate, juhe, meso, ribu i jela s povrćem, ali mogu se pronaći i u sladoledu, sorbetima, voćnim salatama i slasticama. Svježi bosiljam gubi prilikom kuhanja svoju aromu, stoga ga je potrebno kuhati u većim količinama ili dodati jelima netom prije završetka pripreme.
  • C

    • Češnjak (Allium sativum)

      Knoblauch Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji vole češnjak, i oni koji ga mrze – možda, zato što još do sada nisu ni probali svježi češnjak. Ubrajaju se u porodicu luka, a potječe iz središnje i južne Azije te je preko Sredozemnog mora dospio u Europu. Češnjak se koristi u hlanoj i toploj kuhinji, te svakom jelu daje karakterističan i pepoznatljiv okus. Prilikom pečenja ne smije poprimiti smeđu boju, jer će mu okus postati gorak.
    • Cimet (Cinnamomum verum J. S. Presl)

      Zimt Cimet se dobiva od kore stabla cimeta, posebno parvi cejlonski cimet. Jedan je od najstarijih začina i u Kini se koristi preko 3000 godina. Štapići cimeta se prije korištenja utrljaju, te se poprže na tavi bez masti, sve dok ne počnu oslobađati miris, zatim se samelju. Njime se mogu začiniti slatka jela, kolači, kakao i kuhano vino, ali i tamni umaci za jela s divljači.
    • Čili (Capsicum annuum)

      Chili Čili ili kako se još naziva feferon, papričica, dio su porodice paprika. Često se zbog svojeg oblika postovjećuju s paprikom, ali botanički gledano oni su bobice. Spektar boje čili papričice seže od zelene (nezrele) do žute, narančaste i crveme do tamno crvene i ljubičaste. Njezin oblik je duguljast, ravan ili zakrivljen te okrugli. Općenito vrijedi: Najintenzivniju ljutinu daju što manji plodovi. Koriste se kao svježi ili sušeni plodovi. Uklanjanje sjemenki ublažava intenzivan okus čilija.
    • Crna gorušnica (Brassica nigra)

      Schwarzer Senf Crna gorušnica raste diljem Europe i sjeverene Afrike. Mekani listovi mogu se ubirati u srpnju i kolovozu i koristiti kao začin u, na primjer, vrhnji ili salati. Od rujna, se osušeni, usitnjena ili cjelovita crna zrna koriste kao začin za senf i začinskim mješavinama, za kiseljenje krastavaca ili buča kao i marinada od mesa.
    • Crni papar (Piper nigrum)

      Schwarzer Pfeffer Crni papar je plod istoimenog grma. Dobija se od nezrelih (zelenih) do skoro zrelih (žuto-naračastih) plodova, koji sušenjem poprimaju crnu boju. Ima oštri, lagano orašastu aromu i najčešće je korištena vrsta papra. Koristi se u svim kuhinjama diljem svijeta i najbolje je kada se koristi kao svježe mljeven. U temeljcima, juhama i marinadama mogu se koristiti i cijela zrna.
    • Crveni papar (Schinus terebinthifolius)

      Rosa Pfeffer Crveni papar, poznat kao i božićna bobica, plod je brazilskih stabala papra u srednjoj i južnoj Americi. Pripada porodici rujavki i sa crnim paprom nema ništa zajedničko. Crveni papar je blago ljutkast i slatkast, te ima dosta cvjetnih i voćnih nota, koje podsjećaju na borovnicu. Lagane, osušene crvene bobice – svježe mljevene – idu uz jela od ribe, curry i ponekim povrćem, kao na primjer, šparogama.
    • Čubar (Satureja hortensis)

      Bohnenkraut Čubar se može pronaći u sredozemlju, Indiji, Južnoj Africi i Sjevernoj Americi. Njegov gorkast okus sa laganim mirisom timijana pomaže u probavi hrane. Papreni začin svježih ili sušenih listova i plodova ide uz janjetinu i jela od krumpira, te variva, ovčetinu i masno meso, te – u manjim količinama kao dodatak – salatama. Ova biljka vrlo intenzivnog okusa cvjeta jednom godišnje i dodaje se tek na kraju u jela. U vrtu joj je potrebno mnogo topline i sunca, dok zemlja mora biti lagana i propusna. Ubire se od lipnja do rujna.
    • Curry listići (Murraya koenigii)

      Curryblätter Curry listići porijeklom su iz jugo istočne Azije, ali mogu se uzgojiti i na balkonima i terasama u Europi. Sjajni zeleni listovi na zelenom grmu do dva metra visine već pri samom dodiru otpuštaju intenzivan miris. Sušenjem gube aromu. Curry listići koriste se kao začin u azijatskoj kuhinji, za meso, ribu, povrće i Chutney umake.
  • D

    • Dinjica (Sanguisorba minor)

      Pimpinelle Dinjica, je biljka iz porodice ruža i neizostavan je dio frankfurtskog zelenog umaka. Mladi listovi imaju svježi okus koji podsjeća na salatni krastavac. Trebala bi se koristiti kao svježi začin, budući da u sušenom obliku gubi aromu. Dinjica ide uz lisnate salate, svijetle umake i povrtne juhe, ali može poslužiti i kao odlična podloga za limunadu od začina.
    • Divlji pelin (Artemisia vulgaris)

      Beifuß Divlji pelin razvija jako razgranatu crvenu stabljiku visoku i do dva m sa listovima koji su višestruko rascijepani, nasuprotno smješteni, sjedeći, a na donjoj strani pustenasto-bijeli, a dodaje se kao začin jelima od mesa, svinjetine ili peradi. Gorkasti okus potiče stvaranje želučane kiseline koja pomaže u probavljanju hrane.
    • Đumbir (Zingiber officinale)

      Ingwer Aromatični multitalent potječe iz tropskih krajeva džungle južne Azije. U kuhinji oplemenjuje meso, ribu, piletinu, juhu, salatu i Curry. Slatko-ljutkasta aroma razvija se u slatkim jelima poput riže na mlijeko, voćne salate, kolača (paprenjaka). čaja i napitaka (đinđer). Japanci uzživaju u kiselom đumbiru uz sushi. Đumbir je potrebno pohraniti na suho i hladno mjetso. Zarezani korijen đumbira potrebno je osušiti i zatim staviti u zamrzivač. Svježe naribani ili nasjeckani đumbir može se zamrznuti i trajati mjesecima.
  • E

    • Estragon (Artemisia dracunculus)

      Estragon Estragon je uobičajeni začin za juhe i umake, a može ga se naći i u ukiseljenim krastavcima, salatama i nekim vrstama senfa.
  • H

    • Hren (Amoracia rusticana)

      Meerrettich Hren ide sa svojim oštrim okusom uz dobro kuhano meso, ribu, jaja i razne salate (na primjer, sa ciklom). Vrhnju dodajte svježe očišćeni i fino nasjeckani korijen te ga namažite na kruh. Gdje nema zamrzavanja tla, hren se može uzgajati cijele godine.
  • K

    • Kadulja (Salvia officinalis)

      Salbei Bilo da je riječ o svježoj ili sušenoj, kadulja se šparno koristi, i dobro harmonizira s jedinstvenim okusom uz ribu, meso i perad. Svježi listovi sadrže eterična ulja i ukusni su, te lagani uz gorko-ljutksti okus, s daškom mentola. Aromatiziraju složence, kobasice, pečenja od peradi, svinjetine, teletine i janjetine, svijetle juhe i umake, te su namijenjeni za nadjev ribe za pečenje. Sušena kadulja ima intenzivan okus mente i metala i potrebno ju je koristiti u malim količinama. Cvjetovi koji mogu biti plavi ili ljubičasti daju lijepe ukrase, ali nisu jestivi. Svježa kadulja se može umotati u vlažnu kuhinjsku krpu i pohraniti u hladnjaku ili se nasjeckati i pohraniti u posudice za led.
    • Kajenski papar (Capsicum annuum var. acuminatum)

      Cayennepfeffer Kajenski papar je usitnjeni, osušeni paparčili papričice vrste „Cayenne“. Botanički gledano ovdje nije riječ o papru, već o varijanti paprike. Melje se cjelovita paprika, stoga je kajenski papar značajnijeg intenzivnijeg okusa uz lagani dimljeni i gorkasti okus. Porijeklom potječe iz latinske Amerike, ali su ih španjolski i portugalski mornari donijeli u Europu i Aziju predstavljajući ga kao „španjolski papar“.
    • Kapar (Capparis spinosa)

      Kapern Biljka je grmolikog oblika, s mnogo grančica, nastanjena u južnoj Europi i cijelom Sredozemlju. Tijekom ljetnih mjeseci pupoljci izbijaju iz stabljike, a beru se ručno kada lagano potamne. Prvo se suše jedan dan i zatim se stavljaju u grubu morsku sol, marinadu, ocat i ulje, što daje pikantni okus. Najmanje kapare su najukusnije.
    • Kardamom (ElettEaria cardamomum)

      Kardamom Pripada u porodicu đumbira i bez njega ne bi bilo currya i još mnogih slatkastih jela bez njegove citrusne arome sa daškom cimeta. Kardamom se u staroj Grčkoj smatrao skupom uvoznom robom, a i Rimljani su cijenili njegovu aromu te je vrlo raspostranjen u južnoj Indiji i na Šri Lanki. Dok se na Dalekom Istoku koristi gotovo za svaki Curry, u arapskim zemljama njime se aromatizira kava. U skandinavskim zemljama kardamom se dodaje keksima i slatkom namazu, kao i paštetama i kobasicama. Kardamom se prije korištenja prži na ulju, sve dok se ne razvije miris, i tada se usitnjava.
    • Kim (Carum carvi)

      Kümmel Kim je u kuhinji neizostavan začin: U prvoj godini se koriste listovi i mladi vrhovi za salate, juhe i umake, u drugoj godini se koriste cvjetovi (kao jestiva dekoracija i u salatama) a zrele, sušene sjemenke idu uz pečeni krumpir, kruhu, meso i jela s keljom. Sjemenke kima mogu se kao i one od anisa i komorača, grickati. Od rujna je njihov korijen ukusan začin za juhe i variva.
    • Klinčić (Syzygium aromaticum)

      Gewürznelken Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak. Porijeklom dolazi sa Molučkih otoka, ali se uzgaja i u Zanzibaru i na Madagaskaru. Začinite – ali pažljivo dozirajte – marinade, umake, juhe, fonude, kobasice, mesna i riblja jela, paprenjake, jala sa curryem i naravno kuhano vino i punč. Koristiti se treba samo glavica, budući da je stabiljka gorkog okusa.
    • Komorač (Foeniculum vulgare var. dulce)

      Fenchel Komorač je tipično ljetno raslinje, ali njegove sušene sjemenke povezane su s Božićnom kuhinjom. Svježi zeleni i tanki slatkasti listovi idu uz lisnate salate, lagane umake i uz ribu. U rujnu/listopadu se ubiru – mljeveni ili cjeloviti – sjemenke daju kruhu, juhi i varivu poseban štih i djeluju pogodno na probavu hrane.
    • Kopar (Anethum graveolens var. hortorum)

      Dill Ovaj začin potječe iz središnje Azije, ali danas je sastavni dio sjeverno i istočno europske kuhinje. Raste do 1,25 m i za njezin rast nije potrebno ispunjavanje posebnih zahtjeva. Koriste se listovi, cvjetovi i sušeni plodovi, koji su slatki te odišu posebnom aromom. Začin se za salate preporučuje upotrebljavati svjež (salata od krastavaca!) i umake, ali i kao dodatak krumpiru i ribi. Ovaj začin daje umacima za salatu i salatnom krastavcu posebnu notu. Ali dobar je dodatak i kruhu i pecivu.
    • Korijandar (Coriandrum sativum)

      Koriander U azijskim i arapskim kuhinjama korijandar ima posebno mjesto, a put je pronašao i do europske kuhinje. Poznavatelji cijene pikantno-svježi, lagani slatkasti okus od zelenila korijandra kao i njegovu jedinstvenu aromu, koja podsjeća na peršin, anis, mentu i citruse. Aromatični, svježi zeleni listovi i mlade stabljke, ali i bijeli cvjetovi te mali mirišljavi plodovi, neizostavan su dio mnogih curry mješavina, dok umacima i marinadama daje poseban štih, te služe kao začin kod kiseljena krastavaca i bundeve. Zeleni korijandar, poput peršina, može se koristiti sa sitno nasjeckanim stabiljkama koje samo pojačavaju aromu.
    • Krasuljica (Anthriscus cerefolium ssp. cerefolium)

      Kerbel Krasuljica naziva se i začin za juhu, pri čemu mekani svijetlo zeleni listovi savršeno idu u svijetle umake i vrhnje. Aroma podsjeća na lakricu i savršeno ide uz salate, ribu s roštilja, jela od krumpira i gljiva. Odličan je i kao samostalan začin u kremastim juhama. Biljka naraste do 60 cm – kao i peršin – spada u porodicu štitarki. U teglici na prozoru može Vam biti cijelu godinu na raspolaganju. Listovi se ubiru prije cvjetanja, i jelima se dodaju pri kraju pripreme te se nikada ne kuhaju s jelom.
    • Kumin (Cuminum cyminum L.)

      Kreuzkümmel Kumin je, kao začin, posebno cijenjen u latinskoj Americi, sjevernoj Africi, te cijeloj Aziji i Indiji. Mali zeleni plodovi često se prije korištenja poprže u tavi zajedno sa lukom i uljem ili se suše. Kumin je glavni sastojak curry mješavina i Tandoori-jela. Miris prženog kumina, često u kombinaciji sa korijandrom, jedan je od glavnih karakteristika kuhinja na Šri Lanki i južnoj Indiji. Ovaj začin često se koristi i u arapskoj kuhinji. Uobičajeni začin za sva tagina jela od mesa. Kumin potječe iz zapadne Azije, gdje se kultivirao još od biblijskih vremena.
    • Kurkuma (Curcuma longa)

      Kurkuma Ovaj začin raste u tropskim regijama Indije i jugo istočne Azije i poznat je kao indijski šafran. Svježi ili sušeni i mljeveni kurkuma je neizostavan dio svih Curry mješavina. Njegova lagano pikantna i osvježavajuća aroma ide savršeno uz bijelo meso, perad i ribu, salatnim umacima, ukiseljenom povrću i mješavinama za roštilj. Kurkuma mora se pohraniti na tamnom mjestu i potrošiti u kratkom roku budući da se brzo izgubi aroma i boja.
  • L

    • Limunska trava (Cymbopogon citratus)

      Zitronengras Niti jedan začin ne opisuje azijatsku kuhinji tako kao citrusna, oštra aroma hrskavih listova limunske trave. Origialno potječe iz istočne Indije, može narasti do dva metra a u međuvremenu je nastalnila tropske regije Azije. Limunska trava ima svježi okus i najbolje ide uz perad, ribu i morske plodove, umake i u marinade. Hramonizira se najvolje sa korijanderom, mladim lukom i češnjakom.
    • Listovi kvrgave limete (Citrus hystrix)

      Kaffirlimettenblätter Listovi kvrgave limete, potječu od istoimenog drveta iz porodice rutvice. Listovi imaju intenzivan, pikantni, te citrusni i gorki okus. Igraju važnu ulogu u kuhinji jugoistočne Azije (Tajland, Kambodža, Malazija i Indonezija) te francuskog Département d'outre-mer La Réunion. Nalik na listove lovora, svježi ili sušeni listovi kuhaju se u umacima, juhama i varivima, ali se prije posluživanja uklanjaju.
    • Ljupčac (Levisticum officinal)

      Liebstöckel Ljupčac kod nas je ljudi često nazivaju biljka vegeta ili biljka magi (od njemačkog Maggikraut) jer jelima daje ugodan i intenzivan miris po ovim poznatim začinima, pogotovo uz meso ili u složencima. Najintenzivniji okus imaju svježi listovi, koji sušenjem gube svoju aromu, stoga ih je moguće zamrznuti. Ljupčac se hramonizira sa snažnim, toplim juhama od krumpira ili varivima, te se može – decentno – posipati po salatama.
    • Lorber (Laurus nobilis)

      Lorbeer Uvijek zeleni listovi lorbera poznati su još sa grčih olimpijskih igara. Sjajni, tamno zeleni listovi snažan su začin pogotovo ukoliko su svježi. Zato ih je potrebno šparno koristiti. Listovi lorbera su sastavni dio svežnja korijenastog povrća, dodaje se temeljcima, juhama i umacima, te pečenju i varivima (gulašu) te se dobro podnose sa divljači i jelima od cjetača (crveni kupus, kiselo zelje). Prije posluživanja, listove je potrebno ukloniti jer su izraziti gorkog okusa. U porodicu lorbera pripada oko 2500 vrsta bilja, i nekoliko njih su ukusni poput Laurus nobilisa, koji raste u Sredozemlju kao grm ili drvo. Savjet: List lorbera u riži, brašnu i žitaricama štiti od šetočina.
  • M

    • Matičnjak (Melissa officinalis)

      Zitronenmelisse Matičnjak potječe iz istočnog dijela Sredozemlja, i svježinom svojih listova začinit će mnoga jela sa svježim, citrusnim okusom. Ide uz ribu, perad i salate, ali i uz voće poput jabuka, jagoda i lubenica. U jelima, koja koriste začin limunovog soka, daje svježu notu. Kao hladni čaj od matičnjaka odličan je osvježavajući napitak. Ovu biljku, zbog njezinih sokova, cijene pčele.
    • Mažuran (Origanum majorana)

      Majoran Mažuran je uobičajeni sredozemni začin, iako je proširen do Himalaje. Mažuran ima aromatični, pikantni i nešto citrusni miris i topli okus. Listovi se dodaju kao svježi ili sušeni jelima od krumoira, juhama, umacima, kobaciama i mahunastim jelima. Mažuran se dobro slaže sa paprom, muškatnim oraščićem i (pogotovo kod divljači) sa borovicom.
    • Medvjeđi luk (Allium ursinum)

      Bärlauch

      Zadnjih godina se divlji češnjak često koristi u vrhunskoj gastronomiji – nakon što je dugo godina proveo u sjeni svog srodnika, češnjaka. Biljke narastu do 35 cm visine, a stanište već stotinama godina nalazimo u sjevernoj i srednjoj Europi. Listovi i cvjetovi mogu se ubrati od ožujka do lipnja, dok luk tek nakon cvjetanja. Medvjeđi luk bi se trebao koristiti svježi. Njegov okus podsjeća na blagi okus češnjaka i poriluka. Medvjeđi luk – u malim količinama – može se koristiti kao sirov u juhama, salatama i uz povrće. Može se dodati i u ulje i ocat, te izraditi pesto.

    • Menta (Mentha x piperita)

      Pfefferminze Zahvaljujući svojoj svježoj aromi, menta je savršen dodatak mnogim umacima, salatama, jelima od povrća i janjetini kao i mnogobrojnim slatkim jelima. Kao i njezini srodnici, prava biljka mente bogata je eteričnim uljima – pa ju je potrebno štedljivo koristiti. Jagode, voćna salata, sladoled, sorbet i Granité sa mentom poprimaju svježi okus i poseban štih. Menta se savršeno harmonizira sa graškom i krumpirom, obogaćuje lisnate salate i pojedinim jelima od peradi daje svježu notu. Čaj od mente najukusniji je od svježih listova. Tko želi osušiti listove mente, mora to učiniti prije cvata, budući da onda sadrže najviše mentola.
    • Muškatni oraščić (Myristica fragrans)

      Muskatnuss Muškatni oraščić je čvrsto orašasto voće. Porijeklom potječe sa indonezijskih i Molučkih otoka, ali se danas kultiviraja i u tropskoj Aziji, Africi, Sjevernoj Amrici i Grenadi. U jela se dodaje svježe naribani, a ide uz jela od krumpira, juhe i variva, frikadele i svinjska pečenja. Prikladan je i kao decentni začin za cvjetače, špinat, kupus, korabicu, crveni kupus i uz pastrnjak.
  • O

    • Origano (Origanum vulgare)

      Oregano Bilo da je svježi ili sušeni, niti jedan drugi začin nije povezan sa jelima sa Sredozemlja kao ovaj divlji mažuran. Oko 40 različitih vrsta raste oko Sredozemlja, ali i u maloj i zapadnoj Aziji. Origano se ubraja u rijetke začine, koji kada su sušeni imaju intenzivniji okus od svježe ubranih. Koriste se cvjetovi i vrhovi, koji su jestivi i prikladni za ukrašavanje jela. Origano savršeno ide u umak od rajčice, povrće sa roštilja i meso, ali sastavni je dio svake pizze ili variva pod nazivom Chili con Carne. Origano se slaže sa maslinama, kaparama i feta sirom, ali ga je potrebno pažljivo dodavati jelima jer ima intenzivan okus i može nadvladati ostale začine u jelu.
  • P

    • Peršin (Petroselinum crispum)

      Petersilie Bilo da je riječ o ribi, mesu ili peradi, peršin svakom jelu daje posebnu svježinu i aromu. Aromatizirani listovi peršina su neophodni u kuhinji, njima se mogu začiniti gotova sva jela, također je prikladan za ukrašavanje širokog spektra jela od salata, juha do umaka te jela od jaja i variva. Sitno nasjeckan u svježem siru ili vrhnju sa malo soli, peršin daje poseban pikantan umak. Odličan je začin u juhama i kuhanim jelima. Nakon sušenja peršin gubi svoju aromu, stoga se može nasjeckati i zamotati u vlažni kuhinjski papir i pohraniti u hladnjaku ili nasjeckati i zamrznuti u posudama za led.
    • Piment (Pimenta dioica)

      Piment Poznat i kao jamaikanski papar. Do danas im je glavno stanište Karipsko otočje. Osim bobica koriste se i svježi listovi. Piment su obožavali Asteci, prije svega za aromatiziranje kakao napitaka. Početkom 16. stoljeća dragocjene sjemenke dospjele su od Južne Amerike do Europe i od tada je neizostavan začin kod gulaša, variva i pečenja. Gorko slatki okus podsjeća na češnjak a posebnu aromu daje paprenjacima. Piment je potrebno pohraniti na suhom i tamnom mjestu. Najbolje je kupiti cijele bobice. One traju nekoliko mjeseci i kada se svježe naribaju oslobađaju svoj papreni štih.
    • Piskavica (Trigonella foenum-graecum)

      Bockshornkleesamen Piskavica je mirisan sastojak svake curry mješavine. Tvrde, četvrtaste sjemenke od oker do boje pijeska – kada su svježe mljeveni – daju intenzivnu, toplu aromu sličnu curryu. Originalno potječu iz Perzije, koristili su je stari Egipćani kao začin i ljekovitu biljku koja se kroz povijest proširlia i do južne Azije. Piskavicu je prije konzumiranja potrebno zapeći bez masti u tavici i usitniti mljevenjem.
  • R

    • Ružmarin (Rosmarinus officinalis)

      Rosmarin Kao uobičajeni sredozemni začin ružmarin je u međuvremenu osvojio cijeli svijet. Čak su i stari Rimljani njime začinili mesna jela. Igličasta struktura grančice daje snažnu aromu, malo gorku, te podsjeća na eukaliptus. Svježi ružmarin ide uz mediteranska jela, janjetinu, perad, pečenje od svinjetine, ribu, povrtne juhe, svježe pečeni ili napravljeni ovčji ili kozji sir kao i crni kruh. Jelima sa roštilja, bilo da je riječ o mesu, ribi, povrću ili krumpiru, ružmarin daje posebnu notu. Ružmarin se koristi u svježem obliku, budući da osušen gubi svoju aromu.
  • S

    • Šafran (Crocus sativus)

      Safran Cvjetovi šafrana ubiru se rukom i stoga je to jedan od najskupljih začina na svijetu. Ovisno o preostaloj vlazi od 100 000 do 200 000 cvjetova daju narančasto žutu kilu – dok jedna ubiračica može nabrati 60 do 80 g u danu. Šafran u kuhinji služi kao bojilo i začin pri pripremi juha, ribe i umake, rižoto i paellu, pri čemu se samo sadržani žuti krocin otapa u vodi, a ne ciglasto crveni karotin. Šafran se mora koristiti šparno, jer previše začina rezultirat će gorkim okusom. Krivotvoreni šafran – na primjer, dobiven od maslačka ili nevenovog cvijeta – nema okusa i otpušta žutu boju. Već samljeveni šafran trebalo bi izbjegavati, budući da se pravi šafran može prepoznati tek u primjeni.
    • Sedmolist (Aegopodium podagraria)

      Giersch Sedmolist lista u ožujku i travnju i ima okus po mrkvama i celeru, te se može koristiti na mnogobrojne načine: Listovi se dodaju kao začin povrću, juhama i umacima, te harmoniziraju se s krumpirima, a svježe nasjeckani mogu se namazati na kruh s maslacem. Mlade stabiljke mogu se pripremiti kao povrće, koje cvjetaju (od lipnja do kolovoza) te mogu poslužiti kao jestiva dekoracija, a jednaki kimasti plodovi daju juhama i varivima poseban štih.
  • T

    • Tamarind (Tamarindus indica)

      Tamarinde Tamarind, poznat kao indijska datulja, je plod drveta tamarinda. Tamarind je dostupan u dva okusa: Slatki tamarind ima smeđi plod voća, a kiselkasti tamarind ima skoro crni plod voća, čija konzistencija i boja podsjećaju na grožđice. Tamarind je glavni sastojak pikantnih začina poput Worcester i Barbecue umaka. Sirup od tamarinda služi kao podloga za osvježavajuća pića i sorbete, konfiture i bonbone.
    • Timijan (Hyssopus officinalis)

      Thymian

      Pravo dijete Sredozemlja je timijan koji uživa u suncu i savršeno ide uz ribu, piletinu i tjesteninu. Mali, uvijek zeleni listovi te mekani vrhovi timijana imaju snažan aromatičan okus, koji daje lagano dimljeni štih. Timijan je u Francuskoj sastojak mješavine Herbes de Provence. Timijan ide uz jela od mesa, peradi i povrća, aromatizira (zajedno sa medom) svježi ovčji i kozji sir kao i slatka jela. Cvjetovi se mogu koristiti za ukrašavnje, ali su i jestivi. Poznato je preko sto vrsta timijana, i svaka je vrsta različitog okusa – arome od ananasa do limuna. 

  • V

    • Vanilija (Vanilla planifolia)

      Vanille Vanilija je nakon šafrana druga najskuplja biljka na svijetu. Dobiva se iz fermentiranih kapsula različitih sorta vanilije. Glavni nosioc arome je ovojnica mahune a ne crna jezgra koja sadrži male koštice. Zbog toga je potrebno iskuhavati cijelu stabiljku. Vanilija aromatizira gotovo svako slatko jelo, ali ide savršeno uz svijetle umake i ribu te morske plodove.
    • Vlasac (Allium schoenoprasum var. schoenoprasum)

      Schnittlauch Bilo da je riječ o salatama, juhama, umacima, peradi ili jelima od jaja, vlasac je uvijek savršen odabir za svježinu i dekoraciju. Vlasac pripada u porodicu luka – i to se osjeti. Stabiljke debljine od jedan do pet milimetara, šuplje su i rastu čitavu godinu u vrtu ili u teglici na balkonu ili prozorskoj klupici. Vlasac je potrebno sasjeći netom prije dodavanja jelu poput lisnatih salata, jelima od jaja, juhama i kremastim umacima. Vlasac se ne smije kuhati jer će toplina uništiti njegovu aromu. Cvjetovi se mogu koristiti za dekoraciju i kao začin. Ukoliko se cvjetovi redovito režu, stabiljke će ostati ukusne i sočne. Ukoliko se pusti da cvjetovi rastu, u tom slučaju se okus mijenja. Ne bi ga trebalo sušiti, stoga se preporučuje zamrzavanje nakon sjeckanja.
  • Y

    • Ysop ili Izop (Hyssopus officinalis)

      Ysop Izop nije toliko korišten začin, ali mladi izdanci, lagano gorkasti listovi u ljubičastoj, rozoj ili bijeloj boji (u srpnju i kolovozu), savršen su dodatak masnim pečenjima. Idu uz povrće kao što je grah, uz juhe, salate i variva. Izop se koristi u svježem obliku, budući da kad je sušen gubi svoj okus. Ime na arapskom jeziku znači „sveti začin“. Od 16. stoljeća izop se koristi kao začin i ljekovito bilje.
  • Z

    • Zvjezdasti anis (Illicium verum)

      Sternanis Zvjezdasti anis je zreli, sušeni plod zimzelenog grma koji raste u tropskim područjima. Zbog karakterističnog izgleda zvijeze, dobio je naziv zvjezdasti anis i ima okus sličan anisu, poput slatke lakrice, ali istovremeno papreno i kiselkasto. Omotač je aromatičniji od jezgre pa se koristi u cjelovitom obliku. Zvjezdasti anis je važan sastojak kineske mješavine začina kao i Curry mješavine i božićnih začina.